Home / Super Frajer / Super Frajer / Draži su mi komplimenti da sam dobra osoba, nego zgodan muškarac
Draži su mi komplimenti da sam dobra osoba, nego zgodan muškarac
Kod žena cijeni osmijeh, stav i šarm
Tomislav Cvitanušić, svestrani sportista, godinama se, između ostalog, uspješno bavi trčanjem, triatlonom i alpinizmom. Početkom ove godine uspješno je izašao na Aconcagua, najviši vrh Južne Amerike na visini od 6962m. Jedan je od četiri sportaša iz Bosne i Hercegovine koji je nastupio na prestižnoj Ironman triatlon utrci, a učestvovao je i na brojnim međunarodnim maratonima.

Za čitatelje Ženskog portala govorio je o osjećajima koji su ga obuzeli kada je kročio na vrh Aconcagua-e i kako se pripremao za ovaj izazov, a ujedno priznaje kakve ga žene privlače, te može li zamisliti jedan dan bez sportskih aktivnost.

...

Već nekih 30-ak godina uspješno se bavite sportom. Koji vam je sport najdraži?

Teško je izdvojiti i odlučiti se da to bude samo jedan sport. Naime, ja upravo i uživam u tome da savladam različite vještine jer nam kontinuirani rad na sebi i stalno učenje mogu dati jedan puni smisao i pružiti beskrajno mnogo ličnog zadovoljstva.

Vaš najveći izazov u životu?

Pobijediti samog sebe i obuzdati samog sebe, a sve sa ciljem da budem bolji čovjek, kako svojoj obitelji, tako i ljudima kojima sam okružen.

Kako je uopšte došlo do vašeg učešća na Ironman triatlon utrci?

Naime, ja sam nakon nekoliko istrčanih maratonskih utrka širom svijeta, za one koji ne znaju to je disciplina u kojoj se trči mitska dužina od 42,2 km, odlučio da testiram gdje su granice mojih fizičkih i mentalnih sposobnosti, jer u takvim sportovima morate biti prije svega spremni mentalno, tek onda i fizički. Tako je i došla ideja da se okušam u najtežoj trci na svijetu, popularno nazvanoj IRONMAN. U toj trci plivate 3,8km, nakon toga vozite bicikl 180km, te potom trčite maraton od 42,2km. Za sve vam je na raspolaganju 17 sati.

Kako i kada ste zavoljeli alpinizam?

Alpinizam je divna metafora za život, pogotovo kada govorimo o usponu i penjanju na vrhove. Naime, u alpinizmu ne možete izaći na vrh sami, treba neko biti sa vama da vas, mi alpinisti kažemo, osigurava. Da bi došli na vrh, nekada morate pustiti i druge ispred sebe, da bi stigli skupa do cilja.

Kod nas u svakodnevnom životu je postalo pravilo da na putu do vrha guramo sve oko sebe i da želimo doći na vrh sami. A kada tako dođete sami na vrh nemate s kim podijeliti radost. U alpinizmu je to drugačije i ljepše.

Druga bitna stvar je da je u alpinizmu dolazak na vrh neke planine samo pola puta, ostaje nam još druga polovina da se sigurno vratimo sa vrha tamo odakle smo pošli.

Dočarajte nam osjećaj koji vas je obuzeo kada ste osvojili Aconcagua?

Nažalost, prilikom dolaska na sami vrh, kratko nakon nas su stigli i članovi ekspedicije iz Poljske, njih pet, i tom prilikom je jedan njihov član izgubio svijest i umro na vrhu. Zbog tog događaja su pomiješane emocije, sreća i tuga, jer se to moglo desiti svakome od nas. Na toj visini i najmanja greška vas može koštati života.

Kako god, ipak smo bili ponosni da smo razvili zastavu naše države na najvišoj planini na svijetu, a koja se nalazi izvan planinskog lanca Himalaja.

Kako ste se pripremali za ovaj izazov i na kojoj planini?

Mi volimo da kažemo da se za ovakve poduhvate spremate cijeli život, a s obzirom da su i moji članovi tima u sportu preko 30 godina, bili smo uvjereni da ćemo uspješno izvesti uspon na skoro 7000m, i na kraju tako je i bilo.

Da li alpinist može biti bilo ko ili su za to potrebni određeni preduslovi? Kakav uopšte čovjek mora biti da bi podnio neke ekstremne uslove s kojima se susrećete tokom ovakvih pohvata?

Ja volim da kažem “Alpinizam je za svakoga, ali nije svako za alpinizam”. Šta želim reći, ako odbacimo svoje strahove i svakodnevnu sigurnost, možemo otkriti prekrasne stvari koje su nam dostupne, ali većina ljudi se plaši da to uradi i žive po inerciji svoje živote iz dana u dan. Albert Camus je rekao da je čovjek jedino biće koje odbija da bude ono što jeste.

Opišite nam kako izgleda jedan dan penjanja prema vrhu neke planine?

Teško je reći, jer je svaka planina drugačija i posebna. Tu govorimo o konfiguraciji terena, pristupu, visini, dostupnosti vode i još mnogo drugih faktora koji utiču na nas alpiniste. Ali ako bih morao reći to u jednoj riječi, rekao bih samo prekrasno.

Najveća opasnost s kojom ste se susreli otkako se bavite alpinizmom?

Pa ne može se reći da nije bio opasnih situacija, ali ja volim reći da je strah pozitivan, rekao bih i poželjan, kao jedna od primarnih ljudskih emocija, ali samo ako ga znamo kontrolisati i odgovoriti na adekvatan način. Ako dopustimo da strah ovlada našim postupcima, onda sigurno neće biti dobro, pogotovo na planini i uslovima koji nam često ne idu na ruku.

Šta je sljedeće na spisku vaših izazova?

Kada govorimo o planinama i alpinizmu, ja sanjam otvorenih očiju o nekom vrhu iznad 8000m, a to jedino možemo naći na Himalajama. Vidjet ćemo, ako sve bude išlo kako treba u smislu priprema i podrške sponzora, nadam se jednom takvom vrhu u skoroj budućnosti.

Šta mislite o opremljenosti bh planina?

Mislim da bi moglo biti bolje, jer se zaista neodgovorno odnosimo prema prirodnim ljepotama u BiH. Ali, ima i prekrasnih domova i staza, a to sve je opet rezultat male grupe entuzijasta planinara. Nažalost, niko se o tome ne brine na jedan sistemski način kao što se to radi u Sloveniji, Austriji i drugim zemljama sličnim BiH kada su u pitanju prirodne ljepote.

Osnivač ste škole trčanja u našem gradu, a i sarajevskog polumaratona? Kakav je odziv? Vole li Sarajlije trčati?

Ove godine imamo neočekivano veliki odziv u Školu trčanja, a kako stvari stoje, i ove godine ćemo u septembru oboriti rekord po broju učesnika sarajevskog polumaratona. Da, možemo reći da su Sarajlije svjesni važnosti bavljenja sportom i zdravog života, ali treba još raditi na promociji takvih vrijednosti u društvu, pogotovo među mladima.

Tri stvari koje cijenite kod žena?

Stav, osmijeh i šarm.

Kako zavesti sportaša?

Pa, valjda bavljenjem sportom i poklonom u obliku sportske opreme. Šalim se.

Žene smatraju da ste jako zgodni i privlačni. Da li vam to imponuje?

Onda nisam baš siguran da su me vidjele. Šalim se, naravno da svakom muškarcu godi to čuti, ali bih ipak više cijenio kada bi mi neko dao kompliment da sam dobra osoba sa osjećajem za druge, pogotovo za one kojima je potrebna pomoć.

Možete li zamisliti jedan dan bez sportskih aktivnosti? 

Teško, ali dali ste mi ideju. Možda jednom i pokušam.

Alpinizam je za svakoga, ali nije svako za alpinizam

 

Pročitajte priče i o drugim uspješnim muškarcima!

 

 

 

 

Komentiraj
comments powered by Disqus
PRONAĐITE NAS NA FACEBOOK-U
Putovanja
Top 10 filmova o putovanjima Kažu da ako niste putovali niste živjeli. Mnogi od…
City break: Pariz Grad u kojeg ljudi dolaze željni da uđu u trag nje…
Kako izgleda interijer slavnog hotela Burj al-Arab? Izgrađen u obliku jedra na umjetnom otoku u Dubaij…
TOP 5: Instagram profila za virtualnu teleportaciju Očajnički vam je potreban odmor i bijeg, ili gener…
Gastro
Kako ispravno jesti sushi? Japanska kuhinja zauzima istaknuto mjesto zbog ori…
LONCI I POKLOPCI Za Vjeku Kramera nema predaha ni ovog toplog ljeta…
LONCI I POKLOPCI POSVEĆENI BAJRAMU Ovonedjeljno izdanje najpopularnijeg kulinarskog s…
LONCI I POKLOPCI I dok je većina televizijskih emisija na ljetnoj p…
Anketa

Šta žene najviše vole kod muškaraca?