Home / Globalizacijske / Globalizacijske / Moskva na Temzi
Moskva na Temzi
London mnoge asocira na kišu, ružno vrijeme, „uštogljene“ Engleze, visoke cijene, Big Bena, ali sve više na bogate Ruse. Kao što se Francuzi s pravom pribojavaju da će čuveno Englesko šetalište u Nici uskoro promijeniti naziv u Rusko šetalište, tako i London strahuje od Londongrada ili Moskve na Temzi.

Do 2000.godine u Londonu je živjelo svega nekoliko hiljada Rusa. Uglavnom se radilo o studentima, rodbini protjerane carske porodice ili ljudima koji su, još u vrijeme komunizma, pobjegli iz Sovjetskog saveza pa zatražili, i dobili, politički azil u Velikoj Britaniji. Danas u njemu živi ili ima kuću gotovo 300 hiljada Rusa! Cijene nekretnina u kvartovima poput Chelsea ili Knightsbridgea skočile su preko noći, jer su to mjesta gdje Rusi žele živjeti, a njihove žene oduševljene su činjenicom da im je Harrods u blizini. Ono što je idućih godina uslijedilo ne da se usporediti ni s navalom arapskih bogataša osamdesetih, od kojih većina nije uspjela dobiti državljanstvo, niti s dolaskom Japanaca devedesetih godina.  

Stanovnici Londona podijeljeni su u stavovima o ruskim došljacima: u početku su im bili zabavni, jer su Rusi često prelazili granicu dobrog ukusa u svojim izražavanjima životnih radosti. Kasnije su se stvari zakomplicirale, jer su Rusi postali previše objesni; odjednom više u školama nije bilo mjesta za englesku djecu srednje klase, kvadrati u četvrtima u kojima žive postali su prosječnim Englezima nedostupni.

Englezi se vole baviti životima svoje kraljevske porodice. Nedavno smo svjedočili rođenju kraljevske bebe princa Williama, čiji je otac, princ Charrles, tek prije tri godine postao potencijalni nasljednik britanskog prijestolja, s najdužim stažom čekanja na njega. Niti jedan „heire apparent“ (prvi slijedeći monarh) nije čekao toliko dugo kao on. Objasnimo koliko-toliko kompliciranu temu o pravilima nasljeđivanja prijestolja u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema britanskoj tradiciji i pravilima nasljeđivanja, to je uvijek najstariji sin kralja ili kraljice, osim, naravno, u onom slučaju kada monarh ima isključivo kćeri. Oni se nazivaju "heir apparent". Ostali mogući nasljednici prijestolja, kod kojih bi se moglo dogoditi da na prijestolje zapravo nikad ne sjednu, nazivaju se "heir presumptive".  

Tradicionalno se preferira takozvana muška primongentura prema kojoj sinovi monarha imaju prednost u nasljeđivanju u odnosu na kćerima. Bilo kako bilo, Elizabeta II je imala itekako sreće, njezin otac George VI nije imao muške djece, tako da je ova dama na prijestolje došla sa nepunih 25 godina  još davne 1952.godine. Čak je i aktuelni britanski premijer David Kameron, šarmantni konzervativac školovan na prestižnom Etonu, potomak kralja Wiliama IV, ujaka kraljice Viktorije, koja je nakon njega naslijedila prijestolje. Uzgred, „filmskog“ Wiliama ste mogli gledati u filmu „Viktorija: Život mlade kraljice“.  A kako je britanska filmska industrija posljednjih godina  krenula sistemski kopati po historiskim pričama vlastite zemlje, utemeljenim na zanimljivim pričama s kraljevskog dvora,  svjedočili smo i filmu „Kraljev govor“, koji nam priča o okolnostima pod kojim je George VI naslijedio britansko prijestolje.

No, vratimo se mi Londonu, kulturnoj i poslovnoj prijestolnici,"trend-seterskom“ mjestu koje daje pečat kulturi u cijelom svijetu kroz modu, muziku i film. Grad Shakespearea, Charlesa Dickensa, Byrona, Sherlocka Holmesa, Jacka Trbosjeka, ali i fudbala. London je ambiciozan, moderan i živ. Nosi te, i jera te, tjera na nešto što možda i ne znaš da ti treba. Cijedi iz tebe sve: emocije, snagu, pokrete... Pomisliš da si vidio sve, a nisi vidio ništa.

Užasavajući tempo! Jurnjava i žurba, nervoza i buka, svjetla i blještavilo, bogatstvo i siromaštvo. Jure ka metrou, često s novinama u jednoj ruci i kafom u plastičnoj čaši u drugoj, te obaveznim ruksakom na leđima. Trče niz pokretne stepenice, ulijeću u metroe, njišu se u ritmu muzike koja dopire iz njihovih slušalica, i pola njih uz sve to i čita knjigu.  Saobraćaj je veoma gust, ali protočan i bez zastoja. „Gledaj desno“, „Gledaj lijevo“ čak su i napisali za ovakve kao ja, ali ništa manje se radi toga čovjek ne osjeća konfuzno.  

U Hyde parku mi je postalo jasno da su Britanci morali šutnuti kožnu loptu preko La Manchea i zaraziti cijeli svijet. Fudbal se igra na svakom koraku. Od dvojice koja se međusobno dodaju, do ekipa u punoj opremi na pravcatom terenu, pa u svim varijacijama. Igra se tipično engleski, oštro, do posljednjeg daha, do zadnjeg atoma snage, kao da se igra fudbal svih finala na Wembleyu.  

Iako u Londonu snijeg rijetko pada, a temperatura je ipak nešto viša nego kod nas, osjećaj hladnoće mnogo je intenzivniji. Vjetar, koji stalno puše, doslovno ledi krv u venama, tako da se neizbježno kući vraćate bolesni.  Ali, djevojke ne odustaju od utabanih modnih smjernica – izuzetno kratke suknjice uz vrtoglavo visoke potpetice, bez čarapa. I to sve na ulici kojom fijuče vjetar, a temperatura je svega dva ili tri stepena. Sasvim je uobičajna kombinacija japanki i tvid kaputića. Moram da primijetim: naše žene su beskrajno ljepše od Engleskinja, a to kažem kao žena koja dobro umije odmjeriti ženu. Ono što mi se zaista sviđa u Londonu jeste beskrajna sloboda da svako, bez obzira na tjelesnu građu, obuče ono što želi.  

Šopingholičari masovno odlaze u London zbog atraktivnih dizajnerskih komada odjeće. Ako napravimo neku komparaciju, čak dolazimo do zaključka da je London jeftiniji i od Pariza i Milana. Jeftinija odjeća se nalazi na Oxford Streetu, dok su dizajnerske kreacije Slone Street, te između Bond Street i South Molton Street. Naravno, tu je i poznata kuća „Harrods“,ali moj izbor pada na najveći urbani šoping centar u Evropi – Westfield London. Curch Street riznica je starog namještaja i stare mode, gdje nerijetko možete sresti Kate Moss i mlade britanske glumice kako obilaze modne radnjice u potrazi za kreacijama iz šezdesetih godina, koje poput dragulja stoje u staklenim vitrinama pod ključem.  

Sad nakon šopinga, dobro dođe i savršena šoljica čaja. Ako pomislite da je popodnevni čaj tipično engleski – prevarit ćete se! Nizozemski moreplovci su ga donjeli iz Indije tek u 17.vijeku, a običaj pijenja čaja u popodnevnim satima potekao je iz Francuske. A Englezi ne bi bili to što jesu na nemaju bonton u vezi i sa ispijanjem čaja. Kašičica ne smije ostati u šolji nakon pripreme čaja, a još mora biti i odložena sa desne strane šoljice. I još – ako vaša šoljica ima dršku, valja je uzeti kažiprstom i palcem, sa stražne, odnosno prednje strane: prsti ne smiju nikada proći kroz samu dršku. Vječno pitanje kod Engleza, o kome se dugo lome koplja jeste: šta najprije uliti u šoljicu, čaj ili mlijeko? Za obje opcije stvoreni su tabori zagovaratelja, a nama sa brdovitog Balkana baš takve stvari i ne idu u glavu.  

Naravno, kada ste u Londonu, morate okusiti i legendarni britanski puding. Degustirat ćete ga, kao i ostale specijalitete u čuvenom restoranu Kensington place, gdje će te ručak od tri slijeda platiti približno 40 funti. Postoje i brojne druge opcije i mnoštvo dobrih restorana s Michelinovim zvjezdicama. Ali, apsolutni hit u Londonu su ilegalni restorani. Mladi, ambiciozni kuhari su svoje stanove pretvorili u restorančiće, ignorirajući većinu zakona o ugostiteljstvu. Možete zamisliti kako su trendseteri ludi za tim restorančićima i kako se dolazi do njihovih adresa... sve vrvi od intriga, onako kako to samo Englezi mogu voljeti. Ilegalni restorani su bili samo korak do nastanka jednog potpuno novog trenda „pop up“ restorana i prodavnica. 

Turističkim atrakcijama Londona se nećemo ovim proputovanjem baviti, ali s čime bi se mogli naši različiti umovi složiti, jeste da ćemo u Londonu naći neki kutak koji će nam se svidjeti više, a neki manje. London može ponuditi što god se sjetite, što zapravo i sami želite – od dobrog piva do dobre karijere; najboljih obrazovnih institucija, do vrhunskog pjevača na ulici do lošeg pjevača na poznatoj sceni. Od jeftine fine kafe na Covent Gardenu do skupe šoljice čaja na posljednjem spratu Harrodsa... Nudi bogatu istoriju koju možete osjetiti šetajući viktorijanskim ulicama s crvenim ciglama ili obilazeći brojne muzeje. Nudi pogled na bogatstvo, s jedne strane, na siromaštvo, s druge strane. Nudi ono što želite, ono što sebi možete priuštiti.   

 

Komentiraj
comments powered by Disqus
PRONAĐITE NAS NA FACEBOOK-U
Putovanja
Top 10 filmova o putovanjima Kažu da ako niste putovali niste živjeli. Mnogi od…
City break: Pariz Grad u kojeg ljudi dolaze željni da uđu u trag nje…
Kako izgleda interijer slavnog hotela Burj al-Arab? Izgrađen u obliku jedra na umjetnom otoku u Dubaij…
TOP 5: Instagram profila za virtualnu teleportaciju Očajnički vam je potreban odmor i bijeg, ili gener…
Gastro
Kako ispravno jesti sushi? Japanska kuhinja zauzima istaknuto mjesto zbog ori…
LONCI I POKLOPCI Za Vjeku Kramera nema predaha ni ovog toplog ljeta…
LONCI I POKLOPCI POSVEĆENI BAJRAMU Ovonedjeljno izdanje najpopularnijeg kulinarskog s…
LONCI I POKLOPCI I dok je većina televizijskih emisija na ljetnoj p…
Anketa

Šta žene najviše vole kod muškaraca?