Home / Globalizacijske / Globalizacijske / Švicarska, zemlja blagostanja
Švicarska, zemlja blagostanja
Evo nas u Švicarskoj, maloj, tihoj, mirnoj, nenametljivoj a impresivnoj. Kako se ne bi favorizirao ni jedan od zvanična četiri jezika, službeno ime joj je Confederation Helvetica, iliti ga Švicarska Konfederacija. Zemlja je to tačnih i preciznih satova, sireva, sa rupama, i bez njih, najfinije mliječne čokolade, čuvenih džepnih noževa, ljupke Hajdi, predivnih jezera, mondenskih skijališta, bogatih i vrijednih Švicaraca. Zemlja je to koja krije mnoge tajne, na primjer one bankarske. Pa krenimo redom.

U ovoj zemlji obilja, spokojnim životom živi oko 7,5 miliona stanovnika, koji govore neki od četiri službena jezika: njemački, francuski, italijanski i retroromanski. Istorija ove zemlje počinje 1291. godine kada se mali kantoni udružuju radi odbrane. Valjda su zato, iz bezbrižne sigurnosti usljed neutralnosti zemlje, posmatrali oba svjetska pokolja. Švicarska je, po površini koju zauzima, mala zemlja, veoma čista i u svakom pogledu posebna. Sve ima svoje mjesto i svoj red i plan. Višenacionalna je, kako već rekosmo i višejezična, vjerski i ekonomski složena zajednica, sastavljena od čak 26 kantona. Kantoni imaju svoj ustav, nadležnosti, a glavne ovlasti same Konfederacije po Ustavu su oblasti zaštite zemlje i njenih građana, poštanske, telefonske i telekomunikacijske usluge, monetarni sistem, vojska, carina i diplomatski odnosi sa drugim državama.

„Zrno po zrno pogača“ stara je poslovica koja odgovara mentalitetu Švicaraca. To je veoma radan i štedljiv narod. Bogat, ali bez potrebe za razmetanjem, razbacivanjem i iskazivanjem životnih radosti kroz demonstraciju moći, kako to rade Emiraćani ili Rusi, na primjer. Stopa nezaposlenosti ovdje je dosta niska. U zadnjih desetak godina varira od 2,8 do 4,3 posto. Samo poređenja radi, u aprilu 2010. procenat nezaposlenih mlađih od 25 godina u Španiji je iznosio čak 40 posto, dok je Švicarska imala 4,3 posto. Ove sjajne parametre, kojima Švicarci baš i nisu zadovoljni, mogu zahvaliti i svom obrazovnom sistemu koji za razliku od latinskih, anglosaskonskih, ili balkanskih zemalja se temelji na stručnom školovanju uz rad, tj.kombinaciju obrazovanja uz rad sa pratećom stručnom školom. Oni koji namjeravaju da steknu univerzitetsku diplomu moraju završavati i gimnazijsko srednje obrazovanje, koledž, koji u Švicarskoj traje pet godina. Oni koji žele da izađu spremni na tržište rada bez univerzitetske diplome, uče se da rade. Dvojni stručni obrazovni sistem nedvosmisleno je superiorniji od čisto školskog sistema. U toku školovanja uz rad, tzv.Lehrstelle, u kombinaciji sa stručnom maturom svim ispisanicima se dopušta pristup Višoj školi. U toku trajanja školovanja uz rad, učenik ili šegrt, bez negativne konotacije, dobiva mjesečnu platu koja je u prosjeku pet puta manja od prosječne, ali dovoljna kao stimulacija i solidan džeparac. Nije rijedak slučaj da ćete u Grčkoj ili nekoj drugoj zemlji Evrope naletiti na magistra koji taksira da bi preživio, u Švicarskoj to vam sistem neće dozvoliti. I ne mogu da ne spomenem da pored javnih škola, Švicarska je poznata i po svojim privatnim školama, većinom internatskog tipa u koje godinama bogati Amerikanci šalju svoje tinejdžere, ne žaleći ni jednog franka, kako bi mogli svoj život u miru živjeti izbjegavajući da proživljavaju ludilo tog životnog doba.


Švicarska nema rude i nema gas. Takođe, nema more i luke da bi se bavila trgovinom. Švicarci imaju Roger Federera, pronašli su i osmislili, sada već čuveni, džepni nožić, raster mikrokop, prvi kompjuterski miš, koji se na početku zvao swiss mouse, kompjuterski jezik „paskal“, ali i bankarsku tajnu, koja im je donijela nevjerovatno bogatstvo. 

Pa da kažemo i koju rečenicu o toj čuvenoj bankarskoj tajni. Sve je počelo još davne 1933.godine kada Njemačka, tad pod nacističkim sistemom, donosi zakon o kazni smrću svih osoba koje namjerno ili ne drže novac u inostranstvu i nisu to prijavili vladi Njemačke. Tako je došlo do konfiskovanja, otimanja imovine i istrebljenja Jevreja iz Njemačke. Švicarska vlada u tom vidi odličnu priliku, ali i human čin da uvede strogu bankarsku tajnu i oštro kazni odavanje iste. Slijedeći potez je bilo uvođenje tzv.bankovnih računa poznatih samo vlasniku računa i direktoru banke. Danas su bankovni računi sasvim uobičajena stvar. Ljutilo je to Njemačku vladu, pa je često Gestapo slao svoje tajne agente u švicarske banke da istražuju pojedinačne slučajeve. Ljuti to Njemačku i sad, samo, u toj ljutnji joj se pridružila i Amerika. Njemačka je toliko gnjevna na švicarske banke zato što hladnokrvno omogućavaju utajivačima poreza da svoje pare kriju kod njih, da je iznosila i zahtjev da Švicarska bude stavljena na "crnu" listu Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. Bude li ukinuta praksa tajnih, anonimnih računa, teško je povjerovati da će utajivači poreza iz raznih dijelova svijeta, mafijaši svih vrsta i krijumčari droge pohrliti ka Švicarskoj da baš njihovim bankama povjere svoje milijarde. U svijetu, pa i u Evropi, ima i drugih "poreskih rajeva", poput Monaka, Lihtenštajna, Kajmanskih i mnogih drugih ostrva u Karipskom moru. Švicarska praksa anonimnih računa je vjekovna tradicija, a zvanično je ozakonjena 1934. godine. Da li je, poslije više od sedam decenija, došlo vrijeme za korjenitu promjenu? Nijemci i Amerikanci vjeruju da jeste, mada im je jasno da je put do promjene posut trnjem.


A kad smo već naš imaginarni novac smjestili u jednu od još uvijek dobro čuvanih švicarskih banaka, mogli bi pogledati koje to čuvene satove naši domaćini iz svoje najsavremenije manifakture nude.  Izbor je veliki, od premijer linije koje čine brendovi Patek Phillipe, Jaeger Le Coultre, Hublot, Vacheron Constantin čiju cijenu mi je neprijatno i reći, do luksuznih linija Rolexa, Breitlinga, IWC, Cartier-a... Urarska elita se redovno predstavlja na dvije najveće sajamske smotre u Ženevi i Bazelu, omiljenom svratištu kolekcionara, bjelosvjetskog džet seta i skorojevićkih bogatuna. Švicarska manifaktura preživjela je mnoge udare, od najezde jeftinih japanskih quartz satova koji su koristili elektroničke oscilatore, poput Citizena, Seika i Casia do zadnje svjetske finansijske krize.  A kad već spominjemo satove, ne možemo da ne kažemo nešto i o čuvenom švicarskom Swatchu koji je 1983. na tržište lansirao Švicarac libanonskog porijekla ne sluteći da bi običan plastični sat od 50-ak djelića mogao izazvati takvu revoluciju. Do kraja 80-ih, šareni, plastični sat iz Švicarske postao je kultni modni dodatak koji su svi htjeli imati. Kao što danas spavaju na pločnicima da bi dočekali iPad ili novi iPhone, ljudi su nekad spavali na cesti, ispred radnji, kako bi dočekali novi model Swatcha.

Već je vrijeme da probamo nadaleko čuveni sir i čokoladu, ali ne prije nego spomenemo još dva simbola Švicarske, kravu i cvijet Edelvajs, koji raste na visinama iznad tri hiljade metara. Da ne pominjemo simpatično kučence bernardinca, planinarskog spasioca, s burencetom rakije oko vrata, koje u današnje vrijeme, sasvim nadekvatno, zamjenjuju helikopteri. Švicarski sirevi se ubrajaju među najveće na svijetu. Da, najveće. Neki imaju i desetak, dvadesetak kilograma, a poznati Emmental može imati i do 120 kilograma. Priče govore da je razlog veličini sireva u transportu. Na planinama se napravi veliki sir, dozrijeva mjesecima, a kada vrijeme dozvoli, odveze se u doline. Švicarski praktično. Rupe u siru trebaju biti potpuno okrugle, oblika trešnje ili čak oraha, nikako ne spljoštene. Uz Brie, Camembert i Gaudu, Emmental je jedna od najstarijih vrsta sireva, i jedan od svakako najpoznatijih sireva svijeta. Kopiraju ga na svih kontinetima, a poznat je i po laskavom imenu "kralj sireva".  Pored ove vrste, poznat je i Gruyere, Tilsit, Sbrinz, Appenzel. Hrana i druženje za stolom na švicarski način je obično uz fondue. Ovo jelo potiče iz 18. stoljeća iz švicarskog kantona Neuchatela. Tipičan fondue sastoji se od najmanje dvije vrste sira koje se na laganoj temperaturi otapaju u vinu, a poslužuje se izravno iz posude caquelon uz male komadiće hljeba ili uz krompir koji je čest na trpezama u Švicarskoj.


Sad, prije nego  brzim švicarskim vozovima, ne „proletimo“ kroz najznačajnije gradove, zasladimo se čokoladom i to u zemlji gdje ona teče potocima.  Lindt, Frey, Suchard, Toblerone, Nestle samo su neki od omota koji čuvaju neprocjenjiv osjećaj užitka. Kako je Belgija u svijetu poznata po svojoj crnoj čokolada, Švicarska je na daleko čuvena po mliječnoj, čiji su i izumitelji.


I konačno, evo nas u Bernu, glavnom gradu, političkm i upravnom središte Švicarske. Srednjovjekovni je ovo grad u kojem možete naći prekrasne palate iz 16. i 17. stoljeća, obilje zelenila i muzeja a jezgra starog dijela grada je i UNESCO zaštićena. Ovdje se govori Njemački, s onim posebnim naglaskom teško razumljivim za one koje govore književni Njemački. Ostali veći gradovi su Cirich, kao najveći švicarski grad, Ženeva, Lozana, Lugano i Basel. Po medunarodnoj studiji iz 2007. godine Cirih se našao na prvom mjestu kao grad sa najboljim i najvišim standardom života na zemaljskoj kugli. Te iste godine, još jedan švicarski grad je zauzeo treće mjesto – Ženeva. A kad već spominjemo Cirih, moramo reći da je to vodeće bankarsko središte na nivou Svijeta. U gradu se nalaze centrale niza velikih i medunarodno poznatih švicarskih banaka, kao i svjetski važna berza. Ženeva, s druge strane, je središte mnogih međunarodnih organizacija, poput evropskog sjedišta Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice, ljudska prava, Svjetske trgovinske organizacije, Međunarodne organizacije za standardizaciju...mnogo toga, i ništa manje vžnog Internacionalnog komiteta Crvenog krsta. U ovom gradu se održava i jedna od najprestižnijih sajamskih smotri, ženevski sajam automobila. Oba grada se mogu pohvaliti svojim jezerima pored kojih su mnogi bogati, poznati i manje poznati, sagradili svoja zdanja i žive miran život daleko od pogleda javnosti. U Lozani se nalazi poznati Olimpijski muzej, dok je Bazel centar hemijske i farmaceutske industrije. Lugano sam ostavila za kraj, ne slučajno, možda ne najveći ili najvažniji, ali sigurno jedan od najljepših evropskih gradova kojeg samo  pedesetak kilometara dijeli od talijanske granice. Grad je ovo vrlo zgodno pozicioniran i kažu da je izgrađen po mjeri čovjeka. Kao i većina gradova u Švicarskoj i Lugano ima svoje jezero duž kojeg se proteže prekrasno uređena i savršeno održavana obala. Svaka klupa je crvene boje, svaka je na svom mjestu, čista i neokrnjena, što čovjeku koji dolazi s ovih naših varvarskih prostora naprosto mami uzvik nevjerice i oduševljenja. S druge, talijanske strane je čuveni Como poznat po desetak vila koje su imućni lordovi i grofovi gradili na obalama jezera a koje je odnedavno postalo svjetska atrakcija i zbog vile koju je u tom gradiću kupio George Clooney .

Divna je ova Švicarska, poštovanja vrijedna. A iako je konačno ljeto i konačno sunce, naše proputovanje završavamo šik skijalištima koja i dalje zadržavaju primat najekskluzivnijih i najskupljih. Mjesta su to susreta najvećih zvijezda današnjice, ali i poznatih pejzaža iz filmova Džejmsa Bonda. Čuvena imena podsjećaju na sve planinske romanse i glamurozne drame svjetskog džet-seta - Cermat, Sent Moric, Interlaken, Gštad, Jungfrau...

Komentiraj
comments powered by Disqus
PRONAĐITE NAS NA FACEBOOK-U
Putovanja
Top 10 filmova o putovanjima Kažu da ako niste putovali niste živjeli. Mnogi od…
City break: Pariz Grad u kojeg ljudi dolaze željni da uđu u trag nje…
Kako izgleda interijer slavnog hotela Burj al-Arab? Izgrađen u obliku jedra na umjetnom otoku u Dubaij…
TOP 5: Instagram profila za virtualnu teleportaciju Očajnički vam je potreban odmor i bijeg, ili gener…
Gastro
Kako ispravno jesti sushi? Japanska kuhinja zauzima istaknuto mjesto zbog ori…
LONCI I POKLOPCI Za Vjeku Kramera nema predaha ni ovog toplog ljeta…
LONCI I POKLOPCI POSVEĆENI BAJRAMU Ovonedjeljno izdanje najpopularnijeg kulinarskog s…
LONCI I POKLOPCI I dok je većina televizijskih emisija na ljetnoj p…
Anketa

Šta žene najviše vole kod muškaraca?